Gradačac se, pod tim imenom, prvi put spominje 1634. godine, i navodi se da je pripadao Gračaničkom kadiluku.

 

Gradačac je u Osmanskom carstvu bio od strateškog značaja, obzirom da je Karlovačkim mirom rijeka Sava postala granica izmedju Austrije i Osmanskog carstva, tako da je Gradačac branio osmanlijske granice na sjeveru. Godine 1710. postaje sjedište kapetanije. Kapetan je imao svu administrativnu, sudsku i upravnu vlast.

 

Poslije toga, Gradačac se jako brzo razvija. Grade se putevi i džamije, razvija se trgovina i zanat. Naredbom sultana, kapetani se biraju iz ugledne porodice Gradaščevića i ova titula prenosila se sa koljena na koljeno.

 

Posljednji i najznačajniji kapetan bio je Husein-beg Gradaščević, poznat i kao“Zmaj od Bosne”. Značajan je po tome što je 1831. podigao ustanak protiv sultana Mahmuta II tražeći autonomiju za BiH.

 

Zatim, dolaskom Husein-kapetana, katolici i pravoslavci uživaju jednaka prava kao i muslimani i čitavu Bosnu ujedinjuje u svoje podanike.

​

Kula, koju je iza sebe ostavio ovaj veliki Gradačanin, je posebno zanimljiva starogradska ljepotica. Ona se spominjala u mnogim zvaničnim dokumentima, a danas je često posjećena od strane velikog broja turista, kako iz naše domovine, tako i iz drugih država. Interesantno je da je kula imala čitav sistem tunela ispod samog kompleksa, savršeno za izvođenje raznih muzičkih i pozorišnih predstava, umjetničkih galerija, turističkih obilazaka i slično.